Ortodoncija Laktaši

Ortodoncija

je grana stomatologije koja se bavi korigiranjem položaja zuba i odnosa gornje i donje čeljusti. Glavni problem zbog kojeg pacijenti dolaze ortodontu su “krivi” zubi. Iako se ortodontska terapija može sprovoditi u bilo kojem životnom periodu, ipak postoji individualno optimalno vrijeme za svakog pacijenta za početak terapije u cilju postizanja maksimalnog poboljšanja u što kraćem vremenskom roku.

Ortodontskom terapijom ispravljaju se nepravilnosti u položaju zuba i vilice te se dovode u pravilan položaj. Ortodontska terapija je relativno dugotrajna i zahtjeva angažman i saradnju pacijenta. Uspjeh ortodontske terapije u najvećem dijelu zavisi od stepena saradnje pacijenta, a loša saradnja obično rezultuje dužim trajanjem terapije, izostankom rezultata i mogućom pojavom neželjenih posljedica. Temelj ortodontske terapije je dugotrajna primjena sila čiji su iznosi i smjer djelovanja strogo kontrolisani.Ortodoncija laktaši

Fiksni ortodontski aparati su aparati koji se nakon postavljanja ne skidaju do kraja ortodontske terapije. Odnosno cijelo vrijeme stoje pričvršćeni na površini zuba. Sastoje se iz bravica (brackets) koje se lijepe na površinu zuba i na koje se zatim postavlja tanka žica tj. žičani luk.

Prilikom redovnih kontrola, stomatolog ortodont mijenja žičane lukove koji djeluju na zube. Vrlo blagim ali kontinuiranim silama usljed čega i dolazi do pomjeranja zuba. Trajanje terapije zavisi od slučaja, i promjena koje želimo postići, i u prosjeku iznosi 1 – 1,5 godinu. Kod blažih nepravilnosti se rezultat može postići i za manje od godinu dana, ali sa druge strane postoje i ekstremniji slučajevi kod kojih je potrebno nositi aparat i dvije do tri godine.

Idealan period za početak terapije je nakon nicanja drugih stalnih kutnjaka (sedmica) što znači oko 13 godine. Što se tiče gornje starosne granice, ona praktično ne postoji. Tako da se fiksni aparat može uspješno primijeniti i u četvrtoj, pa i petoj deceniji života. Indikacije za fiksni aparat su raznovrsne, od ispravljanja zuba i postizanja perfektnog zubnog niza. Do zatvaranja prostora između pojedinih zuba.

Ograničenja gotovo da nema, osim što je neophodna odlična oralna higijena i dobro stanje zuba i potpornih zubnih tkiva (desni i vilična kost). Kod pacijenata sa većim brojem pokvarenih zuba i lošom higijenom se postavljanje aparata. Ne preporučuje dok se ne sanira postojeće stanje, tj. dok se ne poprave zubi i ne poboljša higijena.

Pranje zuba nakon postavljanja fiksnog aparata mora da se obavlja nakon svakog obroka. A u ishrani treba izbjegavati ljepljive slatkiše i orašaste plodove (kikiriki, bademi, orasi i sl.) jer mogu dovesti do odljepljivanja bravice. To su ujedno i jedina ograničenja prilikom nošenja fiksnog aparata. Pacijenti se vrlo brzo naviknu na prisustvo aparata i nakon već sedam dana gotovo da ih i ne primjećuju.