Zubni implantati

predstavljaju svakako najbolje rješenje u slučaju nedostatka zuba. Implantati su nadoknade u obliku šrafa, izrađene od titanijuma, koje se postavljaju u kost imitirajuci prirodni korjen izgubljenog zuba. Nakon sto kost sraste sa implantatom, na njega se postavlja odgovarajuca nadoknada. To moze biti – pojedinačna krunica, most ili proteza. Na taj nacin se obezbjeđuje ponovna funkcija izgubljenih zuba. Novi zub na implantatu izgleda i funkcionise u potpunosti kao prirodan zub. U slučajevima kad nedostaje više zuba u nizu, nije neophodno postaviti isto toliko i implantata. Dva implantata mogu da nose jedan most od tri ili četiri zuba.

Prednosti implantata

u odnosu na ostale načine nadoknade izgubljenih zuba:

Nakon vađenja zuba kost na mjestu izgubljenog zuba vremenom iščezava. Ova pojava se sprečava samo ukoliko se na tom mjestu postavi implantat.
Ukoliko izgubljeni zub nadoknađujete sa implantatom, nije potrebno da se bruse (i na taj način oštećuju) susjedni zubi kao nosači mosta.
Vještački zubi na implantatima su fiksne nadoknade što znači da se nakon postavljanja ne vade, za razliku od proteza, te daju osjećaj sigurnosti pacijentu.
Čak i u slučaju potpune bezubosti, ako pacijent već ima protezu, implantati mogu da se postave i iskoriste kao kopče za proteze. Proteze stabilizovane na ovaj način ne spadaju prilikom govora ili žvakanja.Kao nedostaci implantata se navode dvije stvari – troškovi i vrijeme. Cijena implantata jeste na prvi pogled veća u odnosu na proteze ili mostove kao alternativna rješenja. Ali treba imati u vidu da su implantati doživotna rješenja koje samo neodogovarajuća higijena od strane pacijenta može ugroziti. Sa druge strane, proteze, zbog stalnog i nezaustavljivog gubitka kosti ispod njih, vremenom postaju sve više i više labave, te se pacijent osjeća nesigurno i nezadovoljno. Rješenje za ovu pojavu su stalne korekcije a poslije određenog vremena i izrada potpuno nove proteze, što donosi i dodatne troškove. Kad su u pitanju mostovi na prirodnim zubima kao nosačima, tu se prije svega javlja dilema – da li se isplati brusiti dva prirodna zuba da bi se nadoknadio jedan koji nedostaje. Ovo je naročito nezgodno pitanje ako su ta dva zuba potpuno zdrava. Vrijednost zdravih prirodnih zuba se ne može novcem ni izraziti. Osim toga, takvi zubi nakon postavljanja mosta trpe pritisak pri upotrebi koji je predviđen i za zub koji je izvađen pa se dešava da za neko vrijeme i oni dođu u pitanje. To često dovodi do potrebe za skidanjem postojećeg mosta, vađenjem jednog ili čak oba nosača koji su tokom upotrebe propali, a zatim pravljenje novog, još većeg mosta, i tako u krug. Za ovakav razvoj događaja je doduše potrebno nešto duži vremenski period, pa zbog toga pacijenti često ne sagledavaju u potpunosti situaciju kad su u pitanju troškovi. Samo u slučaju kad su prirodni zubi, predviđeni da budu nosači budućeg mosta, već oštećeni obimnijim karijesom ili imaju velike plombe može se prihvatiti bez dileme opravdanost njihovog brušenja i uloga da budu nosači mosta.Prema tome, nadoknada zuba implantatima u odnosu na druge opcije se ne može nikako odbaciti isključivo zbog ukupnog koštanja. Čak ni u slučajevima kad je potreban veći broj implantata ili vještačka kost kao nadoknada izgubljenoj prirodnoj kosti nakon dužeg vremena bezubosti – kvalitet, trajnost i sveukupna korist koju pacijent dobija implantatnom terapijom je neuporedivo veća od preostalih alternativa.Kad je u pitanju vrijeme koje je potrebno da se izgubljeni zubi nadoknade implantatima tu zaista postoji ograničenje koje ne ide u korist implantata. Period potreban za oseointegraciju (srastanje implantata sa kosti) je zavisno od slučaja od 2 – 6 mjeseci. Tek nakon ovog perioda se na implantat može postaviti vještačka krunica bez bojazni da će doći do odbacivanja implantata. Uspješnost implantacije, ukoliko se poštuje ovakav protokol, iznosi preko 99%. Za vrijeme oseointegracije pacijent na tom mjestu može da nosi privremenu estetsku nadoknadu. Iako postoje zagovornici opterećivanja implantata, tj. postavljanja vještačke krunice ili mosta, odmah nakon ugradnje, činjenica je da je u tom slučaju procenat uspješnosti implantacije niži.Uzevši u obzir sve prednosti koje donosi implantantna terapija, sa sigurnošću se može reći da je to trenutno najbolji način nadoknade izgubljenih zuba, kako u estetskom tako i u funkcionalnom smislu.